Kada ima puno kvalitetnog zrelog paradajza iz bašte ili kada mu padne cena na pijaci, onda je pravo vreme za sušenje paradajza. Ovo je jedan od načina da paradajz ostavimo za zimnicu. Sušeni paradajz u maslinovom ulju u teglama se prodaje u marketima. Dosta je cenjen i skup proizvod. Možda se isplati praviti domaći kod kuće. Od dva moguća načina za sušenje paradajza, na suncu i u rerni, odabrali smo ovaj drugi iz praktičnih razloga. Za sušenje na suncu treba više vremena i više dana. Neophodni su odgovarajući vremenski uslovi, odnosno da je sunce i toplo. Paradajz se unosi, pa se sutra opet iznosi, a onda i svi ti insekti, koji mogu da slete na paradajz. Iako je sve to prirodno, naš izbor je bio logičan.

Sušenje paradajza u rerni
Birati kvalitetne zrele plodove, koji nisu vodenasti. Kažu da je za sušenje nabolji izbor paradajz sorte Roma ili kako ga kod nas zovu šljivar. Ali mogu se sušiti i druge sorte. Nije obavezno, ali onaj vodenasti deo sa semenkama bolje da se odbaci, jer će se paradajz bolje osušiti. Dobro oprati paradajz. Seckati ga na ujednačene kriške i slagati ga na pleh. Posolite paradajz. Napunite bar dva pleha i ubacite u pećnicu. Temperatura ide na 100 stepeni. To je neki maksimum i mora se voditi računa da ne zagori. Suši se dosta dugo 12 do 20 sati u zavisnosti od rerne. Morate sami da procenite kada je paradajz suv.

Sušeni paradajz u teglama
Sušeni paradajz ćemo da slažemo u već pripremljene teglice. Nećemo ga sasvim nabijati, već da ostane prostora. To je zato što preko paradajza nalivamo maslinovo ulje. Mogu se dodati neki začini po želji. Recimo sušeni bosiljak, peršun i sl. Kada do vrha sipamo paradajz, začine i maslinovo ulje, onda zatvaramo tegle i odlažemo na hladno i tamno mesto, pogodno za čuvanje zimnice.